Reynina zgodba / Reyna’s story

Reynina zgodba

Ob potepu po Začaranem vrtu v Mozirskem gaju ne boste mogli zgrešiti rjavo-bele hišice, ki jo krasi velik netopir. To je domovanje vile Reyne. Lepotice temnih las s prijaznim, a nekoliko zasanjanim obrazom. Na njeni roki lahno kot nežni metulj počiva mogočni orel. Ko ju boste danes tako opazovali, se vama bosta zdela nekako mirna in stojična, a zagotavljamo vam, da njuna zgodba še zdaleč ni tako spokojna.

Reyna se je v vilinskem gozdu, v katerem je prebivala stoletja nazaj, držala bolj zase. Njena naloga je bila, da skrbi za mogočna drevesa v gozdu, jih neguje in hrani ter skrbi, da bodo tako trdoživa in čudovita še stoletja. Četudi jih je imela rada, pa te naloge ni tako rada opravljala. Drevesa so se ji zdela kar malce dolgočasna, ko tako samo stojijo, s svojimi koreninami globoko v tleh, ona pa je želela potovati, doživljati dogodivščine in zares živeti, kot je rekla. Zato se je pogosto izmuznila in tekala po travnikih ter hribih v okolici. Tiste dni, ko je bila še posebej pogumna, se je podala celo v visoke gore in klepetala s kraljevskimi orli, ki so letali visoko nad oblaki. Želela je slišati vse o njihovih dogodivščinah in se preko njihovih zgodb prepustiti svobodi, po kateri je tako hrepenela. V teh mesecih, ko je obiskovala orle, se je z enim še posebej zbližala in dogovorila sta se, da bo nekega dne z njim odletela iz vilinskega gozda. Tako se je tudi zgodilo in Reyna je s svojim prijateljem orlom letala sem ter tja, doživljala dogodivščine in uživala v na novo pridobljeni svobodi. Potem pa sta enkrat skrenila s poti in znašla sta se nad njenim domačim vilinskim gozdom. Pogled, ki se je razprostiral pod njo, ji je zlomil srce. Nekatera od teh čudovitih dreves za katera je skrbela nekoč, so začela odmirati. Njihove veje in listi so se sušili in samo vprašanje časa je bilo, kdaj se ne bodo mogli več upirati moči časa in narave. In vse to samo zato, ker si je ona želela svobode.

Zaprosila je orla, da jo spusti nazaj k njenemu domu. Poskrbela je za drevesa kolikor je zmogla in znala, potem pa se je skesano opravičila svoji vilinski skupnosti in obljubila, da dreves ne bo nikoli več pustila samih. Dolgo je pridno opravljala svoje dolžnosti, a ostale vile so videle, da je postajala vse bolj nesrečna in žalostna. Hrepenenje po svobodi in dogodivščinah namreč ni nikoli izginilo. Takrat jo je vilinska kraljica poslala v bližnjo jamo, kjer so bivali netopirji. Prav netopirji so namreč poznali skrivnost Reyninih prednikov, katero je mlada vila morala končno izvedeti, da bo lahko spet srečno živela.

Reyna je od netopirjev izvedela, da so bili njeni predniki veliko bolj povezani z ljudmi kot z naravo samo. Tkali so namreč sanje in jih vodili. Kmalu po Reyninem rojstvu sta se njena starša izgubila v sanjah. Nihče ni vedel, kaj se je zgodilo z njima, in ker se je vilinska kraljica bala najhujšega, je Reyno odnesla s seboj v vilinski gozd. V gozdu ni bilo potrebe po tovrstnih močeh, deklica pa jih ni niti kazala, zato so mlado vilo vzgajali kot varuhinjo dreves. Netopirji so Reyni podarili veliki lovilec sanj in ji povedali, da naj, ko si bo zaželela svobode in dogodivščin, razplete katero od zank in odtava v sanje. Preko sanj bo svobodna, mogoče pa bo kdaj našla tudi svoja starša. Vsi skupaj so sklenili, da jo bodo poslali v človeški svet. Na svojem orlu je tako odletela v Mozirski gaj, v Začarani vrt, od koder še danes vsako noč potuje v Savinjske Alpe, kjer skrbi za drevesa in njihova stebla, preko dneva pa poskrbi še za drevesa v Mozirskem gaju. Z njo je ostal tudi njen prijatelj orel, ki se je, da bi se bolj zlil z okolico Začaranega vrta, za vedno pomanjšal. Kmalu pa je za njima prišel tudi netopir, ki Reyni pomaga razvijati še njene druge moči – tkanje sanj, ter jo spremlja na njenih poteh po njih.

Če boste pokukali v Reynino hišico, boste videli, da se tam še vedno skriva njej lovilec sanj, njen portal do svobode in dogodivščin. In, če boste res prijazni do nje, bo morda tudi vam stakala prečudovite sanje.

Avtorica zgodbe in fotografij: Maja Horvat

Reynina priča

Onog dana kada odlučite prošetati Začaranim vrtom u Mozirskom gaju sigurno ćete vidjeti malu bijelo-smeđu kućicu koju krasi veliki šišmiš. To je dom vile Reyne. Ljepotice tamne kose, sa prijatnim ali nekako sanjivim obrazom. Na njenoj ruci mirno, kao nježni leptir, odmara veličanstveni orao. Kad ćete ih  promatrati, činit će vam se naoko mirni ali vjerujte nam, njihova priča nije ni malo spokojna.

Reyna je u vilinskoj šumi, u kojoj je stoljećima boravila, živjela mirno i povučeno. Njen posao bio je njegovati veličanstveno drveće u vilinskoj šumi. Trebala je voditi računa da su stabla zdrava i da pazi da njihov život potraje još stoljećima. Iako ih je stvarno voljela, svoj posao nije radila baš s veseljem. Stabla su joj je često činila pomalo dosadnima, jer samo tako stoje na mjestu, sa svojim korijenima zakopanim duboko u zemlji. A ona, ona je željela putovati, doživljavati avanture i stvarno živjeti, kako je voljela reći. Zbog toga je često bježala iz vilinske šume, te trčala po livadama i brdima u okolini. Onih dana, kada je bila posebno hrabra, odlazila je u one najviše planine, gdje je pričala s kraljevskim orlovima koji su letjeli visoku u oblacima. Željela je čuti sve o njihovim avanturama i preko njihovih priča okusiti tako željene avanture. Dok je posjećivala orlove, stvarno se sprijateljila sa jednim od njih i dogovorili su se, da će jednog dana na njegovim leđima odletjeti iz vilinske šume. Tako je i bilo. Reyna je sa orlom letjela u razne krajeve, doživljavala avanture i uživala u slobodi. Jednog dana su ponovno poletjeli iznad Reynine vilinske šume. Pogled, koji se otvorio ispod nje, Reyni je slomio srce. Neka od onih velikih, zdravih stabla, o kojima se još kao mlada vila brinula prije nego je otišla iz vilinske šume, sad su bila bolesna i počela su polako umirati. Njihovo grane i lišće je požutjelo i bilo je samo pitanje vremena kad se više neće moči odupreti vremenu i prirodi. I sve to samo zbog toga, jer je ona željela imati slobodu.

Zamolila je orla, da je spusti natrag u njen dom. Brinula je o stablima svim srcem i znanjem i onda je otišla, tražiti oprost od svoje vilinskoj zajednice i obećala im je, da će zauvijek ostati  i brinuti se o drveću. Dobro se brinula o drveću u šumi, ali vile su sve više primjećivale da je tužna i usamljena. Želja za  slobodom i avanturama nije ju nikad napustila. Tad ju je vilinska kraljica poslala u obližnju špilju, da popriča šišmišima. Onu su znali tajnu o Reyninim pretcima i bilo je vrijeme da ju sazna i mlada vila, i da počne ponovno normalno i veselo živjeti.  

Reyna je od šišmiša saznala, da su njeni pretci bili više povezani ljudima nego sa samom prirodom. Njeni roditelji bili su pletači snova. Odmah nakon Reyninog rođenja su se izgubili u snovima, i nitko nije znao što se im se dogodilo. Pošto se vilinska kraljica bojala najstrašnijeg, uzela je Reynu sa sobom u vilinsku šumu. Tamo nije bilo potrebe za takvim moćima, pa su je odgojili da čuva stabla.  Šišmiši su Reyni poklonili veliki hvatač snova i objasnili joj da, kad god poželi slobodu i avanture neka na njemu rasplete jednu vrpcu. Tako će preko snova doživljavati avanture i  osjetiti tako željenu slobodu, a možda čak i naći svoje roditelje.   Zajedno su odlučili, da će  je poslati  u svijet da bude bliže ljudima. Na svom prijatelju orlu  je odletjela u Mozirki gaj, u Začarani vrt, gdje živi i danas. Svake noći  putuje u Savinjske Alpe, gdje se brine o šumama, a preko dana brine se o stablima u Mozirskom gaju. Sa njom je ostao i njen prijatelj, orao, koji je, da bi uopće stao u Začarani vrt, morao jako smanjiti svoju veličinu . Kroz neko vrijeme pridružio im se  i jedan šišmiš, koji Reyni pomaže da  razvije svoje moči tkanja i hvatanja snova.

Ako zavirite u Reyninu kućicu, vidjet ćete da je tamo još uvijek sakriven veliki hvatač snova, njen portal do avantura i slobode. I ste zaista dobri prema njoj, vila Reyna će vam isplesti predivne snove.

Autorica priče i fotografija: Maja Horvat

Reyna’s story

When you take a walk through the Secret garden in Mozirski gaj, you won’t be able to miss a white-brown little house with a big bat. This is the home of the fairy Reyna. A beauty with dark hair and nice, but a bit of a dreamy face. On her hand there is a grand eagle. When you will look at them, you will feel that they are peaceful and grand, but we promise you that their story is not so serene.

In the fairy woods where Reyna lived centuries ago, she was a bit of a loner. Her job was to take care of the trees in the woods, to cherish and feed them so they will be beautiful and grand, centuries from then. Although she loved the trees, she didn’t love her job that much. Trees seemed a bit boring to her, just standing there, with their roots deep in the ground. But her, she wanted to travel, to have adventures and to really live, like she liked to say. Thus, she wriggled away sometimes, to run through the meadows and on the hills that surrounded her. And on the days when she felt even braver, she liked to go high into the Mountains, to talk to the eagles that were flying high above the clouds. She wanted to hear more about their adventures and through their stories she felt the freedom she longed for. In these months, when she was talking to them, she built a great friendship with one of the eagles and they decided that one day Reyna will sit on his back and go far away from the fairy woods. And one day, they really went away. She was flying with the eagle here and there; living an adventurous life and felt the freedom she was longing for. But one day they got lost and they flew over the Reyna’s fairy woods. When Reyna saw the view under her, she was heartbroken. Some of those magnificent trees that she cared for, started dying off. Their branches and leaves started to crumble, and it was just a matter of time when they will die. And all that just because she wanted that freedom.

She asked the eagle to bring her down in the woods, so that she could take care of the dying trees as best she could and then went to her fairy community to apologize and promise that she will stay there forever and take care of those trees. For some time, she did her job very well, but the fairies saw that she became sad and lonely. You see, her longing for adventure and freedom never went away. The queen fairy then decided to send her in the near cave where the bats lived. The bats knew the secret story about her ancestors, and if they ever hoped that Reyna would be happy again, it was time for her to hear it.

Reyna found out from the bats that her ancestors were more connected to the people then to nature itself, thus they have woven their dreams. Soon after Reyna was born, her parents got lost in the dreams and nobody knew what happened. The fairy queen feared the worst, so she decided to take Reyna to the fairy woods with her. There was no need for this kind of powers in the fairy woods, so they brought up Reyna as a tree guardian. The bats gave Reyna a big dream catcher and told her, that whenever she will long for adventure and freedom again, to untangle one of the strings of the dream catcher and go through it into the dreams. And there she will live out her adventures and feel free and maybe even find her parents. All together they decided, they will send her to the human world. On her friend eagle she flew away to Mozirski gaj to the Secret garden, from where she still takes care of the trees. Every night they fly to the Savinja Alps and take care of those woods and trees, and through the day she takes care of the trees in Mozirski gaj. Her friend the eagle stayed with her, and to fit in the Secret garden, it shrank forever. Soon after they went in to the human world, one of the bats followed and is still helping Reyna to evolve her powers of dream weaving.

If you look in her little house, you will see that Reyna still has that big dream catcher, her portal to adventures and freedom, and if you’re very nice to her, maybe she will weave a beautiful dream for you too.

Author of the story and the photography: Maja Horvat

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *