V iskanju čudežnega cveta / The search for the miracle flower

V iskanju čudežnega cveta

Nekega lepega popoldneva sta se vila Aquila in žabec, eden njenih najboljših prijateljev, igrala v bližnjem ribniku. Skakala sta po vodi, se škropila in smejala na ves glas.

Žabec je s svojim kvakajočim glasom skušal zapeti Aquilino najljubšo pesem in kljub temu, da mu ni najbolj uspevalo, mu je bila vila hvaležna. Pridružila se mu je pri petju in nekako magično sta se njuna glasova povezala v prijetno dvoglasje, tako da so vse živali iz ribnika in njegove okolice pustile tisto, kar so tisti trenutek počele, in so se jima približale, da bi z užitkom poslušale prelepo pesem. Ravno sta zaključevala, ko so vsi skupaj slišali bližajoči se avtomobil.

Živali so se vrnile svojim opravilom, kot da se ne bi nič zgodilo, saj bi bil človek, ki je prihajal, najbrž zelo presenečen, če bi videl kup živali, ki zasanjano zrejo v prepevajočega žabca in njegovo prijateljico vilo. Aquila, ki je vedela, da ne verjamejo vsi ljudje v obstoj vil in bi nekatere med njimi, če bi v naravi med živalmi zagledali to prelepo magično bitje, zagnali vik in krik, se je raje skrila v bližnje grmovje, žabec pa se je potopil v ribnik.

Avto se je ustavil tik ob ribniku, človek pa je iz njega potegnil manjši sod ter ga odvrgel v ribnik, potem pa se je odpeljal naprej. Ko je Aqila prišla do vode, da bi sod potegnila ven, je bilo že prepozno. Nekaj tekočine, ki je grozno smrdela in je imela čudno barvo, se je izlilo v ribnik. Hitro ga je potegnila ven, a videla je, da je nekaj rib že poginilo. S svojo čarovnijo je očistila vodo, toda škoda je bila že narejena. Njen prijatelj žabec se je komaj privlekel iz vode. Nahajal se je namreč točno tam, kamor je človek odvrgel sod. Bil je poškodovan, saj ga je sod zadel v glavo. Aqila, ki ni bila tako vešča zdravilstva kot nekatere njene sestre, ga je odnesla v Začarano vas in potrkala na vrata Dhalie, ki je bila najboljša v zdravljenju..

Dragomerina časovna hišica

Ko je Dhalia žabca odnesla v svojo hišico, mu je izprala rano od soda, jo namazala s posebnim zvarkom iz zelišč ter mu s svojo magijo pomagala zaspati. Ko se je žabec čez nekaj ur prebudil, je bila rana pozdravljena, a on se je še vedno počutil zelo slabo. Dhalia mu je predlagala naj še kakšen dan ostane v njeni hišici. Prepričana je bila, da se bo potem počutil bolje.

Dnevi so minevali, a žabcu je šlo vse slabše. Aquila je Dhalio rotila naj ga še enkrat pregleda, da je najbrž še nekaj narobe, če mu ne gre na bolje, in to je tudi naredila. Po ponovnem pregledu je opazila, da je žabec očitno spil kar nekaj tiste strupene tekočine in njene magične zdravilske sposobnosti so ji pokazale, da brez posebne rastline ne bo ozdravel in bo čez nekaj dni poginil, tako kot tiste uboge ribe v ribniku. Na žalost pa je v današnjem času ta rastlina že izumrla, tako kot številne druge rastlinske in živalske vrste.

Aquila je bila obupana, zato se je zatekla še Dragomeri, najmodrejši vili med svojimi sestrami. Ta si je vzela nekaj časa za premislek in potem sklenila, da če želijo ozdraviti žabca, morajo preskočiti v času in odpotovati v srednji vek. Takrat je bilo tega čudežnega cveta namreč še dovolj.

Skupaj s troli in nekaterimi drugimi bitji se je lotila ustvarjanja časovne hišice. Po kakšnem dnevu ali dveh jim je kolikor toliko uspelo in skupaj so zagnali časovni stroj v njej. Ker pa časovna hišica še ni bila povsem ispravna, sta se celotna Začarana vas in Mozirski gaj prestavila v srednji vek. Po parku so se tako sprehajali plemiči, v Začarani vasi se je znašla srednjeveška tržnica in povsod na okrog so prepevali in igrali trubadurji.

V vsej tej zmedi so vile morale preiskati vsako ped Mozirskega gaja, če bi morda kje tukaj našle čudežno rožo. Ker se je vse skupaj tako izšlo namreč niso imeli obilico časa za iskanje. Mozirski gaj in Začarano vas je bilo potrebno čim prej vrniti nazaj v realni čas. Ob vsem tem iskanju pa so se morale celo zliti z okolico.

Po nekaj urah jim je le uspelo najti čudežni cvet in v časovni hišici so ponovno zagnale časovni stroj. Kmalu je Mozirski gaj pristal spet v sodobnem času, Dragomera pa je čudežni cvet odnesla Dhalii, da je ta lahko ozdravila žabca. Ta je iz cveta pripravila poseben zvarek in ga žabcu zlila po grlu. Čez nekaj minut je bil žabec spet zdrav, Aquili pa se je odvalil kamen od srca. Z žabcem sta se spet lahko igrala, ob enem pa budno pazila, da še kakšen nespametni človek ne bi odvrgel strupov v ribnik ali kam drugam v naravo.

Zgodba in fotografije: Maja Horvat

U potrazi za čudesnim cvijetom

Jedno lijepo popodne su se vila Aquila i žabac, jedan njenih najboljih prijatelja, igrali u bližnjem ribnjaku. Skakali su po vodi i smijali se.

Žabac je sa svojim kvakajučim glasom pokušao zapjevati Aquilinu omiljenu pjesmu – ne baš uspješno, ali vila mu je bila svejedno vrlo zahvalna. Počela je da pjeva sa njim i njihovi glasovi su se nekako magično spojili u predivnu harmoniju. Sve životinje iz ribnjaka i okoline prestale su za tren raditi šta su radile i došle su, da slušaju prelijepu pjesmu vile i žapca. Baš kad je njihova pjesma išla prema kraju, svi zajedno su ćuli automobil, koji je dolazio sve bliže. 

Životinje su se vratile svojim obavezama kao da se nije ništa desilo, jer su znale, da bi bio čovjek, koji se približava, veoma začuđen, ako bi video sve te životinje kako samo stoje i slušaju vilu i žapca kako pjevaju usred ribnjaka. Aquila, koja je znala, da neki ljudi ne vjeruju u postojanje vila, te bi, ako bi vidjeli to prelijepo biće u prirodi, napravili veliku buku, radije se sakrila u bližnje žbunje, a žabac je skočio u ribnjak.

Auto je stao baš kod ribnjaka i čovjek je iz njega izvukao manju bačvu te bacio je u vodu i zatim odmah je otišao. Kad je Aquila došla do vode, da bi bačvu izvadile iz nje, bilo je već kasno. Smrdljiva tekućina čudne boje već je istekla u vodu. Bačvu je odmah izvadila iz ribnjaka ali je vidjela, da su neke ribe već poginule. Sa svojom čarolijo očistila je vodu ali šteta je već bila napravljena. Njen prijatelj žabac jedva se privukao iz vode. Nalazio se točno tamo, gdje je onaj čovjek odbacio bačvu. Bio je ozlijeđen, jer ga je posuda udarila u glavu. Aquila, koja nije bila tako dobra u liječenju kao neke njene sestre, žapca je odnijela u Začarano selo i pokucala na vrata vile Dhalie, koja je bila odlična liječnica.

Dragomerina vrjemenska kućica

Kad je Dhalia žapca odnijela u svoju kućicu, isprala mu je ranu, namazala ga sa posebnim lijekom iz biljaka te sa svojom magijom pomogla mu, da zaspi. Kad se žabac poslije nekoliko sati probudio, rana je bila izliječena ali on se još nije osjećao dobro. Dhalia mu je predložila, da još koji dan ostane kod nje. Bila je sigurna, da će mu biti kroz nekoliko dana bolje.

Dani su prolazili, a žapcu bilo je sve lošije. Aquila je molila Dhaliu da još jednom pogleda njenog prijatelja, jer je bila sigurna, da se još nešto desilo, da on još nije zdrav, i Dhalia je to i  napravila. Kad ga je pregledala još jednom, sa svojim magičnim moćima osjetila je, da je žabac očito popio nešto one otrovne tekućine i bez nekog posebnog cvjeta, koji liječi od tog otrova, neće nikad ozdraviti, neko će kroz nekoliko dana poginuti, kao što su poginule jadne ribe u ribnjaku. Ali na žalost u ovo naše vrijeme tog cvjeta više nema, kao što nema više mnogih biljnih i životinjskih vrsta.  

Aquila je bila očajna, zato je posjetila Dragomeru, najmudriju vilu između svojih sestara. Ta si je uzela nekoliko vrjemena, da razmisli i onda došla do zaključka, da, ako žele izliječiti žapca, moraju preskočiti u vremenu i otputovati u srednji vijek. U to vrijeme tog čudesnog cvjeta naime bilo je još dosta.

Sa trolovima i nekim drugim bićima počela je kreirati vrjemensku kućicu. Poslije dana ili dva uspjelo im je kućicu do neke sastaviti i u njoj zavrtjeli vremeplov. Ali zato što kućica još nije bila sasvim ispravna, cijeli Mozirski gaj i Začarano selu premjestili su se u srednji vijek. Po parku su šetali plemići, u Začaranom selu stvorila se srednjevjekovna tržnica i trubaduri su pjevali te igrali po cijelom parku.

U svoj toj zbrki vile su morale pretražiti cijeli Mozirski gaj, kako bi pronašle čudesni cvijet. Jer je nastala takva zbrka, cvijet su morale pronaći što prije, da bi mogli vratiti i Mozirski gaj u realno vrijeme. A pored svega toga još su se morale nekako spojiti sa okolinom.

Poslije nekoliko sati uspjele su pronaći čudesni cvijet i sa vremeplovom u vrjemenskoj kućici sve su vratili natrag u suvremeno vrijeme, a Dragomera je čudesni cvijet odnijela Dhalii, kako bi ona mogla izliječiti žapca. Vila je iz njega napravila posebni ljekoviti napoj i izlila ga žapcu po grlu. Poslije nekoliko minuta on je bio izliječen, a Aquili odvalio se kamen od srca. Sa žapcem opet su se mogli igrati i ujedno paziti, da ne bi još koji nepametni čovjek odbacio neke otrovne otpatke u ribnjak ili negdje drugdje u prirodi.

Priča i fotografije: Maja Horvat

The search for the miracle flower

One day, on a sunny afternoon, fairy Aquila and a frog, one of her best friends, were playing in a nearby pond. They were jumping in the water and laughing out loud.  

The frog started to sing in his croaking voice and tried to sing Aquilas’ favourite song. He wasn’t very successful, but Aqila was very grateful anyway and she started to sing the song with him. Their voices magically connected, and they were singing so beautiful that all the animals around stopped doing what they were doing and came near them, to hear their amazing song.They were just finishing, when they heard a sound of an oncoming automobile.

The animals went back to their tasks like nothing happened. After all it would be very unusual for a human to see a bunch of animals enjoying a song from a frog and a fairy in the pond. Aquila also knew that some people don’t believe that fairies exist and they would be shocked and maybe even frightened if they saw this magical creature in nature, in the middle of a pond, so she hid in the nearby bushes and the frog jumped back in to the pond.

The car stopped just next to the pond and a man took a smaller barrel out. He tossed it into the pond and drove away. Some of the liquid out of barrel ran in to the pond. It was smelly and in wired colour. Aquila took it out quickly, but it was already too late. Some of the fishes already died. With her magic, the fairy cleaned the pond, but the damage was already done. Her friend, the frog, barely got out of the pond. He was injured, because the barrel hit him on his head. Aquila took him to the Enchanted village to Dhalia, her fairy sister, who was a much better healer then her.

The little Time cottage of Dragomera

When Dhalia took the frog in her fairy house, she cleaned his wound and put some healing cream made of herbs on it. Then she put him to sleep with her magical powers. After a few hours the frog woke up, his wound was gone, but he was still feeling very bad. Dhalia told him to stay a few more days in her house, she was certain he will be feeling better then.

The days passed by, but the frogs’ health was getting worse and worse. Aquila begged Dhalia to take another look at him and she did. She found out that he drank too much of that poisoned liquid from the barrel and with her magical healing power she saw that he will die, if he doesn’t get an antidote from a special flower soon, like those poor fishes from the pond. Unfortunately, in our time there is no more of this plant. It died out, like so many other plant and animal sorts nowadays.

Aquila was desperate, so she went for help to her sister Dragomera, the wisest one among them. She took some time to think and then she decided that they need to make a time travel machine if they want to help the frog. They need to go to the Middle ages, when there was still enough of this wonderous flower in the world.

She started making the time machine in the Time cottage with the trolls and some other beings from the Enchanted village. In a day or two they managed to make a sort of time machine, but because the cottage and the time machine in it weren’t perfect yet, when they used it, the whole Enchanted village and Mozirski gaj transported into the Middle ages. Thus, the nobility was walking down the park, there was a middle age market in the Enchanted village and there were troubadours playing their beautiful music all around.

In all this mess the fairies had to find this miracle flower fast and they were exploring all of Mozirski gaj to find it. After all, Mozirski gaj had to go back in the modern time as soon as possible.

After a few hours they managed to find the miracle flower and they started the time machine in the Time cottage again. Soon Mozirski gaj was in the modern time again. Dragomera quickly took the flower to Dhalia and she created an antidote from it. The frog was healed, Aquila was happy again and her and the frog could play and have fun together again. But they watched out for any other feather-brained human who would throw another poison in the pond or anywhere in nature again.

The story and the photography: Maja Horvat

One thought on “V iskanju čudežnega cveta / The search for the miracle flower”

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *