Naš omiljeni Žabac se ozlijedio.

Jedno lijepo popodne u Začaranom vrtu su se vila Aquila i žabac, jedan njenih najboljih prijatelja, igrali u obližnjem ribnjaku. Skakali su po vodi i smijali se.

Žabac je sa svojim kreketavim glasom pokušao zapjevati Aquilinu omiljenu pjesmu – ne baš uspješno, ali vila mu je bila svejedno vrlo zahvalna. Počela pjevati sa njim i njihovi glasovi su se nekako magično spojili u predivnu harmoniju. Sve životinje iz ribnjaka i okoline prestale su za tren raditi šta su radile da slušaju prelijepu pjesmu vile i žapca. Baš kad je njihova pjesma završavala, čuli automobil koji je dolazio sve bliže. 

Životinje su se vratile svojim obavezama kao da se nije ništa desilo, jer su znale da bi bio čovjek, koji se približava, bio veoma začuđen ako bi video toliko životinje na ribnjaku. Vila Aquila je znala da neki ljudi ne vjeruju u postojanje vila, i da bi ako bi vidjeli napravili paniku pa se radije sakrila u obližnje žbunje, a Žabac je brzo skočio u ribnjak.

Auto je stao baš kod ribnjaka i čovjek je iz njega izvukao ružnu posudu, bacio je u vodu i zatim odmah otišao. Kad je Aquila došla do vode, bilo je već kasno. Smrdljiva tekućina čudne boje već je istekla u vodu. Posudu je odmah izvadila iz ribnjaka i vidjela da su neke ribe već bolesne. Sa svojom čarolijom očistila je vodu, ali šteta je već bila napravljena. Njen prijatelj Žabac zvao je u pomoć i jedva se izvlačio iz vode. Nalazio se točno tamo, gdje je onaj čovjek odbacio posudu. Bio je i ozlijeđen, jer ga je posuda udarila u glavu. Aquila, koja nije bila tako dobra u liječenju kao neke njene sestre i žapca je odnijela u Začarano selo. Pokucala je na vrata vile Dhalie, koja je bila odlična liječnica.

Kad je Dhalia žapca odnijela u svoju kućicu, isprala mu je ranu, namazala ga sa posebnim biljnim lijekom, smjestila ga u krevet i pomogla mu da zaspi. Žabac se poslije nekoliko sati probudio, rana je bila izliječena ali on se još nije osjećao dobro. Dhalia mu je predložila, da još koji dan ostane kod nje. Bila je sigurna, da će mu biti kroz nekoliko dana bolje.

Vremenska kućica vile Dragomere

Dani su prolazili, ali Žapcu nije bilo puno bolje. Aquila je molila vilu Dhaliu da još jednom pogleda njenog prijatelja. Zašto on još nije zdrav? Kad ga je pregledala još jednom, sa svojim magičnim moćima osjetila je da je popio malo one otrovne tekućine. Hitno joj je bio potreban poseban cvijet, koji liječi od tog otrova. Ako ga ne pronađe Žabac će kroz nekoliko dana poginuti, kao što su poginule neke od jadnih riba u ribnjaku. Ali na žalost danas tog cvjeta više nema, kao što više nema mnogih biljnih i životinjskih vrsta koje su živjele zajedno s nama.  

Aquila je bila očajna i požurila je posjetiti Dragomeru, najmudriju vilu i čarobnicu između svojih sestara. Dragomera je razmišljala danima i napokon došla do zaključka. Ako žele izliječiti žapca, moraju preskočiti vrijeme i otputovati u daleku prošlost prije dvjesto godina. U to je vrijeme čudesnog cvijeća bilo je još dosta. Sa trolovima i nekim drugim bićima počela je graditi vremensku kućicu. Bilo je premalo vremena i vremenska kuća nije bila baš najbolja. Svejedno su zavrtjeli vremeplov. Ali , zato što vremeplov nije bio sasvim ispravan nisu premjestili samo sebe nego i cijelo Začarano selo! To nisu planirali!

Kako je sve završilo

Odjednom, su se svi našli u Srednjem Vijeku! Svuda uokolo šetali su plemići i vitezovi u željeznim oklopima. U Začaranom selu stvorila se srednjevjekovna tržnica. Trubaduri su pjevali i plesali po cijelom parku i sve su životinje bile izvan sebe! U cijeloj toj zbrci bilo je potrebno pronaći taj Čarobni cvijet kako bi što prije spasili Žapca. Poslije nekoliko sati strašne trke i jurnjave, uspjele su pronaći cvijet i sa vremeplovom u vrjemenskoj kućici sve vratili natrag u svoje vrijeme. Vila Dragomera je Čarobni cvijet odnijela vili Dhaliji kako bi što prije započela liječit Žapca. Vila je pomiješala cvijet sa još nekim tajnim sastojcima i sve pretvorila u ljekoviti sirup. Žabac je spavao a ona mu je polako otvorila usta i nasula sirup po grlu. Već poslije nekoliko minuta on ozdravio isti tren. Vila Aquila je bila presretna. Opet su mogli igrati se na ribnjaku. Naučili su da moraju biti puno oprezniji da ne bi još neki neodgovoran čovjek odbacio otrovne otpatke u ribnjak ili negdje drugdje u prirodi.

Što mi ljudi možemo učiniti

Priroda i životinje najveće su bogatstvo koje imamo. Zbog toga trebamo biti pažljivi sa njima i stalno paziti na njih.

Ako vidimo da netko odbacuje smeće u prirodu, možemo ga naučiti da za smeće imamo posebne posude koje odvoze smećari.

Lijepo je brati cvijeće, ali neki cvjetovi su rijetki i zbog toga ih trebamo čuvati da i dalje rastu.

Mnoge životinje i kukci su korisni i nama ljudima. Samo zbog toga što su mali ne znači da ih trebamo uništavati.

Saznaj više: TKO JE STVORIO ZAČARNI VRT

Naš projekt Začarani vrt smješten je u parku Mozirski gaj u Sloveniji. Sve fotografije su stvarne.

Napišite nam u komentaru kako vam se sviđa?

Dali su vaši mališani uživali u ovoj priči?

Dali bi ste voljeli imati u blizini ovakvo kreativno igralište?

Iskusna smo tvrtka u projektiranju kreativnih i zabavnih tematskih parkova i igrališta. Za klijente osmišljavamo i realiziramo kreativna rješenja u skladu sa svjetskim trenovima. Naša vizija je stvarati unikatne tematske parkove i igrališta koji doprinose razvoju kreativnosti, očuvanju okoliša i pomažu razvoju društva u cjelini. Dosadašnje projekte ostvarili smo u Sloveniji, Švedskoj i Hrvatskoj.


Ana Bertic

Projektiram i realiziram zabavne tematske parkove kako bih poduzetnicima u turizmu pomogla da stvaraju profitabilne turističke destinacije.

1 Comment

Cvetka Zavolovšek · 23/05/2019 at 5:55 pm

ANICA TI ENA OD SESTRE DOBRIH VILVSE DOBRO VSE LEPO TI ŽELI cvetka

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *