Skandinavija i nova iskustva

Prije nekoliko mjeseci ostvarili smo naš prvi projekt u Švedskoj. Dugo smo se trudili, slali ponude, idejne projekte, elaborate i prijedloge. Nije bilo lako u ovoj bogatoj zemlji objasniti zašto je dobro da osim svojeg umjerenog dizajna dobro dođe i malo više božićnih lampica. Nama je to bilo posve nelogično jer većinu zimskog dana traje noć i smatrali smo da će im se naše svjetlosne dekoracije odmah svidjeti. Ali, nije bilo tako. Trebalo nam je tri godine.

O našem švedskom projektu već smo pisali i zato ćemo sada nastaviti o našem doživljaju Skandinavije i Švedske općenito.

Tradicijske kuće

Prvi susret sa Švedskom bio je zimi. Nisu to strašne zime. Temperature su dosta slične kao kod nas. Jedina razlika je što dan traje dosta kraće. Tipične kuće su crvene boje kao što smo i navikli viđati po raznim medijima ali jednako ima i žutih, bijelih, sivih pa čak i crnih. Uglavnom su pastelnih boja osim njihove tradicijske crvene “röda huset”. Tipične kuće su također često jako stare ali vrlo dobro održavane. Renoviranje kuće ili zgrade ovdje je česta pojava. Ne ruši se tek tako, naročito ne tradicijska kuća koja je puna sjećanja, emocija i poštovanja prema njenim prošlim i sadašnjim stanarima. Iako se za skandinavce smatra da su emotivno hladniji narod, to nije tako. Vrlo su emotivni kad je u pitanju njihova kultura, identitet, zajednica u kojoj žive i obitelj. Mi smo zaključili da radi skromnosti ega svoju emotivnost ne izražavaju javno niti ju preuveličavaju. Gotovo da ni nema zapuštenih kuća što je vjerujemo posljedica njihove izražene svijesti o tradiciji i podrijetlu. I kad se grade nove kuće one su vrlo slične tradicijskima. Naravno, sve u skladu sa prostornim planovima koji se pomno planiraju za budućnost. Ti planovi uključuju izgled i dimenzije kuća, stambenih zgrada i ukupan izgled pojedinog dijela naselja.

Crno obojena kuća nije rijetkost

I kod najstarijih, kao i kod najnovijih kuća, unutarnje uređenje je napravljeno sa velikom pažnjom. Obožavaju da bude „mysigt“. To znači ugodna, gotovo romantična atmosfera sa lijepim dekoracijama, udobnim namještajem, cvijećem i obaveznim svjetiljkama u prozorima. Naravno, sve je i vrlo praktično.

Kad je snijeg, kao sada, lako je primijetiti kako se i na koji način promišlja o upravljanju sa novcem građana. Naime, ulice i staze se čiste na način da snijeg samo razgrnu strojevima nakon čega budu posipane sa kamenčićima. Sol ili neke druge pogodne tekućine koriste se jedino na autocestama ili nekim glavnim gradskim prometnicama. Kod većeg snijega i kad su temperature u stalnom minusu manje ulice i pješačke staze su doslovno zagažene snijegom i zaleđene. Prema potrebi jednostavno ponovno dodaju kamenčiće. Kad vrijeme otopli kamenčiće pokupe i deponiraju za ponovnu upotrebu.

Smatra se obavezom i kulturom da automobili imaju propisani zimsku opremu, a pješaci i biciklisti trebaju sami o sebi voditi računa koju obuću i opremu koriste u takvim uvjetima. Rijetko ćete vidjeti da netko padne, Ležerno se hoda kao i u normalnim uvjetima. Poslušali smo savjet “samo se opusti” i možemo potvrditi da dobro funkcionira. I pitali smo se, čemu tolika štednja na odleđivanju ulica u tako bogatoj zemlji.

“HELSAN STIG” – STAZA ZA ZDRAVLJE

Nas je dodatno fasciniralo i to da se nitko ne žali niti zahtjeva “bolje” uvjete. Dapače, svi su dobro educirani o štetnim utjecajima soli na prirodu i takve metode ne samo da nisu dobrodošle nego bi se vrlo vjerojatno svaka zajednica na to glasno pobunila. Također, ograničenje vožnje po gradu ionako je 30-40 km i nikome ne smeta da se i dalje vozi sporije. Doživjeli smo da iako se krećemo pješačkom stazom, automobili usporavaju kad prolaze pokraj nas. Naročito ako je cesta mokra. Obzir prema drugima je normalna pojava u svim sferama društva.

Staza koju vidite na gornjoj slici ima oznaku “Helsan Stig”. U našem prijevodu je to staza zdravlja. Ta staza i sve ostale za tu namjenu su također očišćene od snijega jer se vanjska aktivnost vrlo cijeni. Grad ili komuna uvijek brinu da takve aktivnosti nisu onemogućene. Na 10 000 stanovnika prosjek je da zajednica ima sveukupno oko 20 kilometara raznih terena za sportske aktivnosti. Pri tome ne mislimo na dvorane i sportske terene, nego samo na staze za hodanje, trčanje, nordijsko hodanje i dr.

I tako, umjesto da nepotrebno sole ulice i neprestano ralicama razgrću snijeg, novac usmjere prema građanima. Građani daju ali i primaju nazad kroz razne pogodnosti. Rade to tako da npr. čiste staze koje su namijenjene rekreiranju, ili na nekom sportskom terenu pripreme stazu za skijaško trčanje kako bi se ljudi mogli rekreirati u slobodno vrijeme i uživati u zimskim radostima. Skije voze svi, od 3-100 godina starosti. Staze se obnavljaju svakih par dana, sve dok god ima dovoljno snijega.

U ovom opuštenom društvu i radi svega doživljenog, sretni smo što smo spoznali da u svijetu doista postoje društva koja vode brigu o svakom svojem pojedincu. Bez obzira na hladnoću, dobili smo osjećaj topline veći nego na plaži u Crikvenici 🙂


Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *